Nije uvijek lako znati šta želiš od samog početka. A život je suma više početaka bez kraja. Možda će se jednog dana svi konvergirajući dovoljno ravnomjerno približiti tom ultimativnom kraju koji će svakom početku dati smisao i snagu koja mu nedostaje, a do tada na nama je da počinjemo...
"Koje je vaše "ZAŠTO?" . Mi, tragači za smislom, smisleno osmislimo neki pseudo smisao dovoljan besmislenog života koji vodimo. Da li smo toliko bitni i odvažni da živimo ovaj život kao besmrtan proces postojanja, dok je on zapravo truljenje jednog biološkog animalnog bića prokletog (darivanog) sposobnošću misli i apstrakcije onog nedokučivog univerzuma?
Formulisati i artikulisati pojam (ne)pravde je početak koji usporava proces kraja. Nepostojanje ultimativne, sveopšte istine ide uz (ne)pravdu i samim tim ne može se tvrditi da je išta takvo samo po sebi ukoliko je za njegovo tumačenje odgovoran "čovjek".
Biti radostan i malen. Pristati da sve protiče i nestaje beznačajno jednakom snagom kojom "postaje"...
Ne kreirati previše "ZATO", jer svako "ZAŠTO?" je vještačka tvorevina uma da se izbori sa neminovnom propasti duhovnosti u fizičkom svijetu.
Sam sebi dovoljan. Samozadovoljan. Postojan. Opipljiv. Radosno-ciničan. Autodestruktivan, živ. Prolazan. Nestalan. Sam. Idealno nesavršen. Nemoćan. Malen. Emocionalno manipulativan u oba pravca (trpi i budi trpnju). Egomanijak.
Čovjek je nebitan. Apsolut u humanom svijetu ne postoji. Percepcija, perspektiva i subjekt su glavni i odgovorni alati propasti ličnosti. Integrirana duhovnost na nivou "crtka" (crtani film od milošte). Čitanje, edukacija i komunikacija su dosegli razvojni vrhunac i napadaju iznutra - autodestruktivni kvinslinzi.
Sistem. Rad. Odgovornost. Plan. Fer. Materijalizacija kroz etiketiranje uz procjenu vrijednosti, ili ti sve ima cijenu.
Postojati, a ne znati postojati je postojanost visokog besmisla....
I na kraju početak...
...živjeli su sretno do kraja života...
Yorumlar