Eksperiment je neizostavni dio razvoja. Razvoja u bilo kom obliku i smislu. Onaj koji ja trenutno sporovodim jeste eksperiment zvani život. Sad da li uspješno ili ne to za eksperiment nije mjera značaja. Povoljan ishod je onaj koji daje rezultat. A rezultat kao takav može biti pozitivan, negativan, neutralan. Iz svega toga može da se rodi produktivan i plodan osjećaj za dalji razvoj i transformaciju forme u sledeći nivo ekesperimenta, života.
Neizvjesnot je činioc koji izjeda srž odluke, koju pak budi radoznlost. Strah od nepoznatog je jedan od najvećih strahova ljudskog uma. Analiza dešavanja i misli u svrhe otkrivanja predskazanja budućeg (metafizičkog objekta) je u žilama bića od prvih trenutaka razvoja ličnosti u punom sjaju.
Najveća kriza uma se događa tokom odluka. Tokom sudova o postojećim i nepostojećim argumentima ponude. Apsolut sigurnosti ne postoji. Sumnja je ta koja potkrepljuje stvaralačku radoznalost. Tendencija pretpostavke, proricanja i pogađanja razvoja situacije je konstantno prisutna u biću koje posjeduje fobije od vezivanja i pomirenja sa "dobrim" životom.
"Za ove slučajeve je karakteristično to da neodlučnost direktno ograničena na atomskom domenu postaje transformisana u makroskopsku neodlučnost, što se kasnije može razrješiti direktnim posmatranjem. Ovo nas sprečava od naivnog prihvaćanja „mutnog modela” za predstavljanje stvarnosti. Sam po sebi, on ne utelovljuje ništa nejasno ili kontradiktorno. Postoji razlika između nejasne i loše-fokusirane fotografije, ili snimka oblaka i snimka mutnih nakupina magle. ” — Ervin Šredinger, „Die gegenwärtige Situation in der Quantenmechanik” (u prevodu na srpski: „Trenutna sitacija sa kvantnom mehanikom”), Naturwissenschaften; Preveo: DŽon D. Trimer (u „Naprecima američkog filozofskog društva”)
Odluka je ta koja je glavni pokretač promjene. Promjena kao jedinstvena konstantnost u životu daje sigurnost da je nešto uvijek tu, sveprisutno. Da li ćemo podići kartonsku kutiju da provjerimo ili ćemo da vjerujemo u uslove koje smo postavili kao izvjesnost željenog ishoda? Odluka je donešena na ograničenju. Ishod je neizvjestan. Rezultat očekivan u nekom apstraknom momentu, budućem.
Ljepota eksperimenta je što se ponekad pojave i faktori koje nismo uzeli u obzir i oni upravo pokazuju moć transformacije kroz nepoznato i neočekivano ka potpunijem. Iz nekih "neuspješnih" faza eksperimenta učimo i shvatamo ( ponekad iz višestrukih ponavljnja "neuspješnog") i na taj način napredujemo u adaptaciji i transformaciji bića do beskonačne evaluacije svjetsi i duha.
Izbor da rizikujemo i prepustimo se radoznalom duhu i na momenat zaboravimo na varijacije ishoda daje najplodnije rezultate u svim pravcima. Kvaka je u tome što uz tu duhovnu svjesnost ne ide i praktična hrabrost. Hrabrost i odvažnost misli ne garantuje refleksiju iste na odluke i korake pri napuštanju konfor zone.
Ostaje uvijek ta čežnja za neviđenim i radoznalo maštanje o ostavrenim.
Da li je radoznalost ta koja je ubila Šredingerovu mačku?
コメント