Dragi Johne,
osjetila sam potrebu da ti se obratim, ne zamjeri mi, ja sam samo jedna curica koja voli. Emotivno reagujem u svim segmentima, razvijen nivo negativne i pozitivne emocije koje se prožimaju mojim bićem nekim ljudima je strast, nekim napor, nekim glupost, a meni je svakodnevica. Žao mi je što te gušim i budim u tebi ruzne emocije i mojim proekcijama nekada i pretjeranim, te tjeram od sebe, svjesno ili nesvjesno. Poznajem te. Poznaješ me. Znamo šta možemo da očekujemo jedno od drugog kada smo blizu i dobro, nema ljepše ljubavi od naše, nema već tolerancije i razumjevanja za potrebe drugog, isparvi me ako griješim. Neki bi ovu moju poruku protumačili kao očjnički potez, a ja ovo pišem kao potrebu da nešto kažem i olakšam dušama koje se vole, a ipak dure pod pritiskom društva i kapitalizma. Johne, svečano ti ovom prilikom kažem da nema potrebe da misliš da želim udaju i djecu i posao i stan, ja sam volonter ovog prolaznog trena zvanog život. Ja sam tu i biću tu sa i bez tebe i djece... Ako misliš da vrijedim i ako makar trun ljubavi tu ima, prijateljstva... Ostani...
Razumijem te. To su te godine. Ali razumi i ti mene. Često zaboraviš i zapostaviš da sam ja čitav dan na poslu, i da se borim sa raznim demonima ličnosti moje i drugih ljudi. Svakodnevno me povrijeđuju, ti smatraš da ja to mogu kontrolisati i ojačati ali ne mogu... Čovjek se teško mijenja, još uvijek osjećam bol zlostavljane djevojčice. Možda je tebi sve to previše i ne žliš jer ne moraš ništa da trpiš. Razmisli. Ali budi fer i otvoreno mi reci. Ja sam vezana za našu sigurnost i odnos s tobom mi je otvoren i iskren možda i previše ali ja ne umijem da lažem i pretvaram se.
Moja sigurna luka od velikog odmora ispred gimnazije do danas...
I ja tebe,
Tvoja Lili
Comments