Tamo gdje je more toplo. Tamo gdje tamo nije tamo. Tamo je ostrvo. Tamo si. Zatvorena sloboda koja se graniči u beskonačno maloj težnji harmonije i sklada. Ostrvo je u meni.
Ti si u meni. Harmonija kojoj težim ne bi bila skladna da nije melodije i ritma koji nas zajedno pokreće. Usamljeno biće je ostrvo u dvoje. Opstaje, održivo je, toplo je.
Stih koji pišeš prstima srce pjevuši kroz oči i lije niz kavez bestjelesnog bića.
Besmrtnog bića koje vjekovima luta i s vremena na vrijeme u nekoj epohi neki okov smrtnog tijela ga zarobi. Ono stvori zatvor za ljubavnike, ono nastani ostrvo slobode. Ostrvo je u tebi.
Tamo gdje je more toplo. Tamo gdje tamo nije tamo. Tamo je ostrvo. Tamo sam. Ledena duša uplašena da uskoči u toplo more. Teška duša tone pritisnuta teretom postojanja u smrtnosti fizičkog bića. Ostrvo je u tebi.
Ja sam u tebi. Ritam koji udara, vibrira u meni, u tebi. Ostrvo je u nama.
Ostrvo je kontinet. Ostrvo je kavez bez rešetaka za naše umorne duše. Duše koje se sreću vjekovima. Duše koje se iznova spašavaju prolaznosti tjelesnog. Pjevaju. Plešu. Stvaraju. Vole se...
Tamo gdje tamo nije tamo. Tamo gdje ne postoji nepostoji.
Comments