Bijeg sa osvojene teritorije zapravo i nije bijeg. Krenuti dalje i brže i još dalje može svako? Pomisao da iza nas ostaje pokoreni, prazni i sivi grad budi saosjećanje sa prošlim ja. Vrijeme nije nešto što se gubi, ono samo prođe. Nije vrijeme u jednom gradu protraćeno jednostvno se desilo. Ne bježim, odlazim...
Potreba za iskustvom i inskonskim zauzianjem emotivne i geografske teritorije je snažna. Snažno udara o kavez da izađe i zarobi duše novih ljudi u novom gradu. Prazni osmjesi i reptilske suze na rastanku ne dotiču krv pobjednika on sam liječi svoje rane.
Promjena je neizbježna konstanta u meni koja radi za mene. Učim da se borim i hrabro koračam u nepoznatu emociju. Adrenalin pokreće krv i budi potpuno nov osjećaj u meni.
Kukavičko povlačenje kao kategorija je postavljena kao zamka za nježne i neshvaćene. Ne, ne povlačim se, ja osvajam. Odlazim jer postaje tijesno i zagušljivo. Suza nema tlo na koje može da kane, osmjeh nema oči da ga iskreno uhvate, radost nema lice da obasja.
Želim da se izgubim u nepoznatom. Želim da izazovem srce da ponovo voli. Želim da osvajam i budem osvajana. Želim da odem. I odem.
Comments